Prirodna baština
Park prirode Medvednica
80% područja Općine Stubičke Toplice nalazi se u Parku prirode Medvednica - prirodnoj krajobraznoj vrijednosti Općine.
Medvednica - planina sjeverozapadne Hrvatske, riznica je bioraznolikosti, a Parkom prirode proglašena je 1981. godine.
Biljni svijet Medvednice vrlo je bogat, raznolik i zanimljiv. Flora, rimska boginja proljeća i cvijeća, dosad na Medvednici bilježi 1205 vrsta i podvrsta, što čini oko 23% ukupne vaskularne flore.
Biljni pokrov Medvednice najvećim dijelom predstavljaju prirodne i očuvane šume. Zbog razvedenosti reljefa, raznovrsnih geoloških podloga i tipova tla ovdje se pojavljuje čak 12 šumskih zajednica.
U Parku je zabilježena 91 strogo zaštićena vrsta. Jedna od njih je, lijepa četinjača, tisa (Taxus baccata). Od strogo zaštićenih vrsta na Medvednici možemo pronaći dvije vrste ljiljana: kranjski ljiljan (Lilium carniolicum) i ljiljan zlatan (Lilium martagon). Zaštićene su i sve medvedničke orhideje ili kaćuni.
Međutim, opasnost od izumiranja prijeti i nekim biljkama za koje se čini da dolaze u neiscrpnim količinama pa ih mnogi posjetioci Parka beru i ne sluteći da time doprinose njihovom uništavanju. U prvom redu to su proljetnice poput visibaba, šafrana, pasjeg zuba, kukurijeka i šumarica, a velika je šumarica (Anemone sylvestris) čak kritično ugrožena te joj diljem Europe prijeti neposredna opasnost od izumiranja.
Šume Medvednice dom su raznih vrste sisavaca, od malenih glodavaca poput miševa, zečeva, puhova i voluharica, do velikih papkara poput srne i divlje svinje. U Parku je prisutno i nekoliko vrsta zvijeri: divlja mačka, lisica, kuna i lasica. Među medvedničkim sisavcima posebno su zanimljivi šišmiši kojih u Parku živi čak 24 vrsta. Bogat je i raznolik ptičji svijet kao i svijet vodozemaca i gmazova.
Hrast Galženjak
Hrast Galženjak zaštićeni je spomenik prirode koji se nalazi na povijesno - poučnoj stazi Kamenjak, u blizini hotela „Matija Gubec“ i Specijalne bolnice Stubičke Toplice.
Usmena predaja govori o mjestu zvanom Galženjak (njem. der Galgen - vješala) gdje su feudalni gospodari vješanjem kažnjavali svoje kmetove.
Isti naziv danas nosi višestoljetno stablo hrasta na kojem su, prema narodnoj predaji, vješani zarobljeni seljački ustanici nakon bitke kod Stubičkih Toplica 09. veljače 1573. godine kojom je u krvi okončana velika Seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca.
Tisa kod Horvatovih stuba
Zakonom o zaštiti prirode, stara tisa pri vrhu Horvatovih stuba na Medvednici, zaštićena je kao spomenik prirode - pojedinačno stablo.
Spada među najstarije primjerke ove vrste u Hrvatskoj. Opseg stabla u prsnoj visini iznosi 180 cm, bez vrha je. Zanimljivim habitusom slikovito upotpunjuje okolni stjenoviti ambijent.